Autor: Veronika Bošnjak, suosnivačica FamilyGround, odgojiteljica djece rane i predškolske dobi 

Sigurno mjesto izražavanja

Kroz svoj rad s djecom, često primjećujem koliko im je potrebno jedno sigurno, mirno mjesto gdje mogu „staviti“ svoje osjećaje. Takvo mjesto ne postavlja pitanja, ne kritizira i ne požuruje. Upravo zato vjerujem da je dječji dnevnik nešto posebno - mali kutak koji im pruža slobodu.

Unutarnji dijalog i razvoj

Kada dijete piše ili crta u svom dnevniku, zapravo započinje važan razgovor sa samim sobom. Uči kako prepoznati kada je sretno, kada ga je nešto povrijedilo, kada je ponosno ili zabrinuto. Ponekad mališani ne znaju kako sve to izraziti naglas, ali korištenjem riječi, boja ili crteža uspijevaju reći ono što nosi u srcu. Svaki put kada to učine, oni čine mali korak prema boljem razumijevanju sebe.

Uz dnevnik, djeca se otvaraju introspekciji, čak i kad nisu svjesna tog procesa. Kad se osvrnu na svoj dan i zapisuju što im je bilo lijepo ili teško, zapravo grade važnu vještinu - učiti iz iskustva i biti blagi prema sebi. To je temelj emocionalne otpornosti.

Kreativni aspekt dnevnika donosi posebno svjetlo u njihov svakodnevni život. Djeca se vole izražavati kroz stvaranje, bojenje i maštanje bez striktnih pravila i očekivanja. U tom slobodnom prostoru, njihova mašta cvijeta, a samopouzdanje polako, ali sigurno raste.

Stoga mi je uvijek drago vidjeti dijete koje s radošću i uzbuđenjem otvara svoj dnevnik. Znam da u tom trenutku drži nešto što mu može pomoći da se emocionalno razvija, bolje upozna sebe i izgradi unutarnju snagu. Vjerujem da je to jedan od najljepših darova koje mu možemo pružiti - alat koji ga uči kako biti nježno, iskreno i hrabro biće.

Dnevnik kao alat za rast

Dnevnik nije tek obična bilježnica; to je putovanje unutar vlastitog svijeta koje oblikuje identitet djeteta. U vremenu kada se mnogo toga čini prolaznim, pružiti djeci alat za duboko razumijevanje i izražavanje vlastitih emocija je dar koji se ne može precijeniti. Na stranicama svog dnevnika, dijete pronalazi podršku, prijatelja i vodiča kroz svijet prepun izazova i radosti.

U tom malom prostoru slobode, djeca pišu priče koje će ih pratiti kroz život, razvijajući vještine koje su dragocjene u svakom trenutku njihovog odrastanja. Kada se sutra suoče s novim izazovima, mogu se povući u svoje stranice, pronaći utjehu u već poznatim riječima i slikama te ponovno otkriti svog unutarnjeg junaka.

Proces pisanja pruža im priliku prepoznati svoje snage i slabosti, učeći ih da je u redu biti nesavršen. Tako djeca ne samo da razvijaju emocionalnu otpornost, već i sposobnost empatije prema drugima, jer razumijevajući sebe, lakše razumiju i one oko sebe.

Kroz vođenje dnevnika, djeca ne samo da odrastaju, već stvaraju trajne uspomene ispunjene trenucima sreće, smijeha, pa i tuge. Ove emocije obogaćuju njihov život, a uz pisanje njihovi unutarnji svjetovi postaju slojevitiji. Dnevnik postaje prijatelj koji prati njihove promjene i rast.